Optimizam

Relaksacione tehnike sprečavaju i ublažavaju sve ili najčešće tegobe u stresu. Odrastanje, starenje, rad, ljubav, nada, sreća i uspjeh, mjere se, prije svega, brojem sretnih trenutaka to jest stresovima koji su “sol i začin života”, ali i onima koji remete fiziološku ravnotežu organizma i mogu biti uzrok bolesti ili smrti.Stres je, nažalost, tijekom 20. stoljeća postao najčešći faktor rizika i kritični čimbenik očuvanja zdravlja i uzrok brojnih bolesti. Štoviše, istraživanja pokazuju da je danas u svijetu oko 90 posto bolesti povezano sa stresom, zato je Svjetska zdravstvena organizacija stres proglasila mentalnom epidemijom suvremenog svijeta.

Najčešće se u vezu sa stresom dovode kardiovaskularne bolesti, oboljenja pluća, rak, depresija, panika, strah, sindrom kroničnog umora, anksioznost, tuga, gnjev, pad imuniteta, obolijevanje od autoimune bolesti kao i nastanak brojnih psihosomatskih i somatopsihičkih bolesti.

A da bi se u svakodnevnom životu ovaj “mentalni virus” spriječio savjetuje se da:

* Prihvatite stvarnost onakvu kakva jeste
* Dijeliti odgovornost u savladavanju teškoća i problema
* Izbjegavate nepotrebne sukobe u svim prilikama
* Ostvarujete harmoniju u međusobnim odnosima
* Stvarate atmosferu vedrog raspoloženja.

Za prevenciju stresa vrlo je značajno da se razvijaju i njeguju zdrave navike i principi samokontrole ponašanja i emocija kao i da se jačaju karakterne osobine poput samopoštovanje, samopouzdanje i motivacija da se stvaraju pozitivna iskustva sa stresom, da se izgrade pozitivni mehanizmi obrane i stvore preduvjeti za bolje suočavanje i prevladavanje stresnih situacija. Optimizam i pozitivni životni stavovi značajna su prirodna obrana od stresa, jer se razlike optimiste i pesimiste u odnosu prema životu temelje na različitim fiziološkim posebnostima. Optimista ima manje hormona stresa pa kod njega uz optimizam prevladavaju i zdrav način života i zdrave životne navike koje, također, pridonose razgradnji negativnih hormona tijekom stresnog događaja. Optimisti zato duže žive i rjeđe obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti sa smrtnim ishodom, a imaju i jači imunitet od pesimista – objašnjava naš sugovornik i podsjeća da se za prevenciju i ublažavanje stresa koriste i mnogobrojne relaksacione tehnike koje nisu prevashodno usmjerene na rješavanje psihijatrijske patologije ovog problema već zaštititi od stresa u svakodnevnom životu.Osnovni smisao relaksacionih tehnika jeste da spriječe ili ublaže sve ili najčešće tegobe koje prate stres poput psihička i tjelesna napetost, tjeskoba, strah, depresija, ljutnja, gnjev …, a koje onemogućavaju da se što bolje iskoriste sve psihofizičke sposobnosti. Nesporno je da ne postoji nijedan cjelovit i općeprihvaćen antistres program koji ne sadrži bar jednu tehniku relaksacije poput autogenog treninga, progresivne mišićne relaksacije, meditacije i hipno terapije, za svladavanje i odolijevanje stresu mnogo je važno otklanjati i sve životne situacije u kojima je organizam dugotrajno i neprekidno izložen stresu s obzirom na to da su u tom slučaju hormoni stresa stalno povišeni što iscrpljuje imunitet i endokrini sustav izazivajući razne bolesti.Iako se u vrijeme Vilijema Šekspira nija znalo za stres, ono što je opisao u “Magbet” odgovara današnjem stanovištu o prevenciji stresa. Magbet koji čeka “slatki zaborav što lijek je koji čisti grudi zagušene onom opasnom stvari koja pritišće srce”, liječnik poručuje da “istjera iz pamćenja ukorijenjenu tugu” i “izbriše nevolje zadržane u mozgu”

Smeh relaksira

Za stvaranje atmosfere vedrog raspoloženja od neizmjernog značaja je “klima” humora i veselosti, jer je nesporno da smijeh relaksira, budući da organizam pozitivno odgovara na njegove ritmove i pridonosi da se čovjek osjeća ugodno, vedro i veselo. Time se svakako doprinosi razgradnji hormona stresa i povećanom lučenju pozitivnih hormona koji izazivaju dobro psihičko i fizičko stanje organizma.

Dosada šteti

Nastanak takozvane životne dosade, najčešće zbog neostvarenih želja, nekih životnih promašaja ili, čak, neznanja da se osmisli svakodnevni život, ne znači i bolest, ali može voditi do nje izazivajući psihičku napetost i remeteći psihičku ravnotežu. Zato je mnogo važno razvijati sposobnosti i poticati ljude da rukovode svojim vremenom da bi se izbjegao nastanak dosade, a istodobno razvijali mudrost i umijeće življenja i izbjegavala svakodnevna akumulacija naizgled sitnih stresova. Štoviše, dokazano je da dosada može uzrokovati više stresa nego neko uzbuđenje, pa je izuzetno značajno upravo umijeće borbe protiv dokolice usmjeravanjem energije na korisne aktivnosti.