Sri Nisargadatta Maharaj – ja sam samo sopstvo

“To u čemu borave sva bića, i što boravi u svim bićima, davalac milosti svima, vrhovna duša univerzuma, bezgranično biće “Ja sam TO”.

Apsolutno nema razlike izmedju mene i drugih, prihvaćam i znam sebe kao “JA JESAM”, ja sam sve, ja znam to sigurno, a ti ne. U stvarnosti ja niti slušam niti odgovaram. U svijetu dogadjanja pitanje se dogodi, i odgovor se dogodi, ništa se ne dogadja “meni”. Sve se samo dogadja.

Moja sudbina je bila da se rodim kao prost čovjek, skromni trgovac sa malo formalnog obrazovanja. Moj život je bio običan, sa željama i strahovima. Kroz vjeru u mog učitelja i poslušnost njegovim riječima realizirao sam svoje istinsko biće. Ostavio sam iza sebe svoju ljudsku prirodu da vodi računa o sebi, dok se njena sudbina ne iscrpi.

Povremeno, sve reakcije, emocionalne i mentalne se dogode u umu, ali to je smjesta primjećeno i odbačeno. Uostalom, sve dok je neko opterećen ličnošću on je izložen njenoj idiosinkrasiji i navikama.
Kad sam upoznao mog gurua, on mi je rekao: Ti nisi ono što uzimaš da jesi, otkrij što si. Pazi na osjećaj JA JESAM, nadji pravog SEBE (Sopstvo). Poslušao sam ga jer sam mu vjerovao. Učinio sam kako mi je rekao. Sve slobodno vrijeme sam proveo gledajući sebe u tišini, i kakvu razliku je to napravilo, i kako brzo. Trebalo mi je samo 3 godine da shvatim svoju pravu prirodu. Moj guru je umro brzo nakon što sam ga upoznao, ali to nije imalo nikakve razlike, jer sam zapamtio što mi je rekao i sagledavao. Plod toga je ovdje sa mnom.”

Posjetilac je pitao Maharaja, zašto je realizacija prave prirode jednog tako važna?

“Bez realizacije bićeš obuzet željama i strahovima, ponavljajući ih beznačajno u beskrajnoj patnji. Većina ljudi ne zna da može biti kraj boli, ali kad čuju dobru vijest, očigledno je da prevazilaženje svih napora i mučenja je najveći zadatak koji može biti. Znaš da možeš biti slobodan i sada je do tebe. Ili ostati uvijek gladan i žedan, uvijek gubeći i žaleći ili hladnokrvno kreni u potragu za stanjem bezvremene savršenosti, čemu ništa ne može biti dodato, i od čega ništa ne može biti oduzeto. U Tome su sve želje i strahovi odsutni. Ne zato jer se od njih odustalo, već zato što su izgubile značenje. ”

Tragaoci koji su posjetili Maharaja su htjeli znati kako i oni mogu doći do ove svijesti?

“Kako nalaziš bilo što? Držanjem misli i srca na tome, interesiranja mora biti i stalnog prisjećanja, zapamtiti što treba zapamtiti je tajna uspjeha. Dodješ do toga kroz postojanost. Tragaj za jasnim umom i čistim srcem. Sve što trebaš je biti tiho oprezan. Samoispitivajući svoju pravu prirodu sebe. Ovo je jedini put do mira. Sve se dogodi samo od sebe, niti tragalac, niti guru ništa ne rade. Stvari se dogode kako se dogode.
Krivi ili hvali kasnije, poslije javljanja osjećaja radioca.”

Posjetilac je pitao Nisargadattu o naporu i ulogu koju duhovna disciplina igra u pomaganju nekom da se probudi iz sna neznanja.

“Kad je napor potreban, napor će se javiti. Kad beznapornost postane suštinska, potvrdit će samu sebe. Ne treba gurati život, samo teći sa njim i predaj sebe potpuno ovom zadatku sadašnjeg trenutka, koji je, umrijeti sada za sada, jer življenje je umiranje, bez smrti ne može biti života. Naposljetku se mora otići izvan znanja, ali znanje mora doći i znanje će doći stalnom meditacijom. Meditiranjem, znanje JA JESAM se postepeno smjesti i stopi sa univerzalnim znanjem, i tako postane totalno slobodno, kao nebo ili prostor.
Oni koji dodju ovdje sa idejom o dobijanju znanja, čak i duhovnog znanja, dodju ovdje kao osobe koje teže da dobiju nešto, to je stvarna teškoća, tragalac mora nestati.

Kad znaš svoju pravu prirodu, znanje JA JESAM ostaje. Ali to znanje je bezgranično, nije moguće “tebi” da dostigneš znanje – TI jesi znanje. Ti jesi ono za čim tragaš. Tvoje istinsko biće postoji prije javljanja bilo kojeg koncepta. Zaroni duboko unutra sebe i otkrićeš to lako i jednostavno. Idi u pravcu JA JESAM. Sve postoji u umu.

Oboje, um i tijelo su nestalna stanja. Zbir svih ovih bljeskova stvara iluziju postojanja. Samoispituj što je stalno u nestalnom, što je stvarno u nestvarnom, to je sadhana ili duhovna praksa. Svi koji su realizirani na ovom putu, prostim pogledom, dodirom, ili mišlju su zreli za to, ali takvih je vrlo malo, većina treba neko vrijeme za sazrijevanje, sadhana je ubrzano sazrijevanje. ”

Kako da neko pridje ovoj svijesti o kojoj Maharaj govori s tačke gledišta da si jedno s tim?

“Prvo moraš shvatiti da ti jesi dokaz svega, uključujući i sebe. Niko ne može dokazati tvoje postojanje, jer njegovo postojanje mora biti potvrdjeno prvo od tebe. Tvoje biće i znanje je tvoje vlastito. Ti ne dolaziš od nekud, ti ne ideš nigdje. Ti si bezvremeno biće i svijest. Razvij stav svjedoka i otkrićeš vlastitim iskustvom da nevezanost donosi kontrolu. Stanje svjedočenja je puno moći, nema ništa pasivnog u tome. Samo drži na umu osjećaj JA JESAM, stopi se u to, sve dok um i osjećaj ne postanu jedno. Ponovljenim pokušajima naletjećeš na pravu ravnotežu pažnje i tvoj um će biti čvrsto utvrdjen u misli-osjećaju JA JESAM. Što god misliš, govoriš ili radiš, osjećaj postojanog i privrženog bića ostaje kao uvijek prisutna pozadina.”

Maharaj je često govorio o svom guruu i ulozi Učitelja u duhovnom životu. Svako jutro je marljivo ukrašavao slike svog gurua, koje su bile u gornjoj sobi. Često je govorio da je istinski Učitelj vlastito Biće.

“Najveći Guru je tvoje unutarnje biće. Zaista, ono je vrhovni učitelj. Ono te jedino može odvesti do cilja i ono te jedino sreće na kraju puta. Povjeri mu se i ne treba ti vanjski guru. Ali opet moraš imati jaku želju da ga nadješ, i ne radi ništa što će stvoriti prepreke i odlaganja. Ti nikad nisi bez Gurua, jer On je bezvremeno prisutan u tvom srcu. Ono što on hoće da radiš je jednostavno da upoznaš samosvjesnost, samokontrolu i samopredaju. Može izgledati teško, ali je lako ako si ozbiljan, i nemoguće ako nisi. Sve se svodi na ozbiljnost – postojanost. Istinski Guru te nikad neće poniziti, niti će te odstraniti od sebe, on će te stalno vraćati natrag na činjenicu tvog nerazdvojnog savršenstva, i ohrabrivati te da tragaš iznutra.”Nisargadatta kaže za iluzorni osjećaj bića, tradicionalno zvan ego, kao “ja jesam”. On kaže, da bi našli izvor ovog “ja jesam” i potpuno razumjeli to kao ništa više do konceptualne ideje samoga sebe, je način vlastite realizacije i cijelosti. Maharaj je rekao tragaocu da bude u stanju koje je prije doživljaja “ja jesam”.

“Koncept “ja jesam” dolazi spontano i odlazi spontano. Zadivljujuće je, kad se pojavi – prihvaćeno je kao stvarno. Sva posljedična pogrešna shvatanja javljaju se iz tog osjećaja stvarnosti u “ja jesam”. Onog trenutka kada se osjećaj “ja jesam” pojavi, i svijet se takodje pojavi. Bilo koja slika koju imaš o sebi nije istinita. Istinsko znanje je prebivati u svom biću.”

Učenja Maharaja su izmijenila našu svjesnost od “ja jesam”, taj osjećaj izdvojenog identiteta, u nedualističko stanje jednosti sa apsolutom, što je naša prava priroda. Posjetilac je pitao za pojašnjenje u vezi stanja praznine.

“To znači slobodan od sveg sadržaja. Sebi nisam ni sagledavan, ni shvaćen. Nema ništa na što mogu ukazati i reći “Ovo sam ja”. Ti se identificiraš sa svime vrlo lako, ja mislim da je to nemoguće. Osjećaj “ja nisam to ili ovo”, niti je bilo što moje, je tako jak u meni, da čim se stvar ili misao pojavi, smjesta se javi osjećaj “Ovo nisam ja”.
Nekako, premještanjem fokusa pažnje, ja postanem sama stvar koju gledam, i doživljavam svjesnost koju ona ima. Ja postanem unutarnji svjedok te stvari. Ovaj kapacitet ulaska u druge tačke svjesnosti zovem Ljubav, ti ga nazovi bilo kojim imenom koje želiš. Jer u bilo kojoj tački u vremenu i prostoru, ja mogu biti oboje, subjekat i objekat doživljaja. Ja to izražavam govoreći da sam oboje, i nijedno, i van oboga.”

Sa tačke gledišta samorealizacije ili prosvjetljenja, nema individua, Sebstvo ili Bog postoji kao cijela manifestacija. Posjetilac je pitao Maharaja kako se ova individualnost javlja i zašto mislimo o sebi kao o odvojenim individuama.

“Tvoje misli o individualnosti u stvari nisu tvoje misli, one su sve kolektivne misli. Ti misliš da si ti onaj koji ima misli, zapravo, misli se javljaju u Svjesnosti. Kako raste naše duhovno znanje, tako utihnjuje naša individualna tijelo-um identifikacija. I naša svjesnost se proširuje u univerzalnu svjesnost. Životna sila nastavlja djelovati, ali njene misli i radnje nisu više limitirane na individuu, one postaju totalna manifestacija. To je kao djelovanje vjetra, vjetar ne puše za bilo koju individuu, već za cijelu manifestaciju.”

Na pitanje o dnevnom poslu i kako se neko treba ponašati u svijetu, Maharaj odgovara:

“Zašto se brineš o svijetu prije vodjenja brige o sebi? Želiš spasiti svijet, zar ne? Možeš li spasiti svijet ako prvo ne spasiš sebe? I što znači biti spašen? Od čega? Od iluzije. Spasenje je vidjeti stvari kakve već jesu. Budi tih, obavljaj svoj posao u svijetu, ali iznutra ostani tih, onda će ti sve doći.
Ne veži se za svoje riječi o realizaciji, to može profitirati za druge, ali ne za tebe. Tvoja nada leži u očuvanju tišine u umu i mirnoće u srcu. Svakako obavljaj svoje dužnosti.Radnje u kojima nisi emocionalno upleten i koje su blagotvorne i koje ne izazivaju patnju, te neće vezivati. Možda se uputiš u više pravaca i radiš sa ogromnim poletom, ipak unutra ostani tih i miran, sa umom kao ogledalom, koje reflektira sve, bez da je pod uticajem. Neočekivano se mora dogoditi, dok predvidjeno možda nikad ne dodje. Sve jeste, zato što TI jesi, čvrsto i duboko ovo shvati i često budi s tim. Realizirati ovo kao apsolutnu istinu je oslobodjenje.
Onaj ko je potpuno istražio sebe, onaj koji je shvatio, nikad se neće pokušati miješati u igru svjesnosti. Nema kreatora ovog ogromnog intelekta kao takvog, sva ova igra se dogadja spontano, nema intelekta iza toga, stoga ne nameći svoj da doneseš bilo kakvu promjenu. Ostavi to na miru. Tvoj intelekt je produkt ovog procesa i kako tvoj intelekt može biti na čelu ili procijeniti cijelu kreaciju. Istraži sebe, to je svrha tvog bića. Spiritualnost (duhovnost) nije ništa do shvatanje ove igre svjesnosti. Pokušaj otkriti što je ta iluzija traganjem za njenim izvorom. Ne može biti svjesnosti bez svijesti. Može biti svijesti bez svjesnosti, kao što je u dubokom snu. Svijest je apsolut. Svjesnost je relativna u odnosu na svoj sadržaj. Svjesnost je uvijek o “nečemu” . Svjesnost je djelimična i promjenjiva. Svijest je totalna, nepromjenjiva, smirenja i tiha. I to je zajednička matrica svakog doživljaja. Ono što jesi – već jesi, saznavanjem što nisi, slobodan si od toga, i ostani u svom vlastitom prirodnom stanju. Sve se dogadja sasvim spontano i bez napora.

Prije pojavljivanja postojanja, koje god da je stanje, to stanje je prije pojavljivanja postojanja, eot je prije ili izvan postojanja takodje. Ja prevladavam u tom stanju koje je postojalo prije dolaska postojanja ili isto tako prije pojavljivanja nepostojanja. Sa podizanjem budnog stanja cijeli svijet postaje manifestacija zbog mog postojanja, moj svijet se manifestira. To je takodjer promatrano iz stanja koje je prije postojanja.

I TI SI TO.”

Suštinska poanta njegovog učenje je da mi već jesmo apsolutno slobodni i da nema ništa što trebamo raditi, stvoriti ili postati, ili mijenjati se u nešto, mi jednostavno trebamo vidjeti istinu života, koja je: mi nismo ovo tijelo, ni um, i da su oni igra elemenata, ako želite, i da kad to shvatimo dolazi nevjerovatna sreća i sloboda. Maharaj je to ovako rekao: “Kad vidim da sam ništa – to je mudrost, a kad vidim da sam sve – to je ljubav, a izmedju to dvoje – moj život se kreće.”

Maharaj je preminuo 08.09.1981. Ostaje prisutan kao svjesnost unutar svakog od nas.