Kako postići mir u duši?

 

Nemojmo zaboraviti da su male emocije veliki kapetani naših života, i mi im se pokoravamo a da toga nismo ni svjesni. – Vincent Van Gogh

Postoji veliki broj tehnika i metoda za rad na sebi ali ovoga puta čitavu problematiku ćemo predstaviti iz kuta drevne tradicije i učenja koje gromko odzvanja svijetom. U sveopćem metežu u kojem se ljudski rod trenutno nalazi jedini cilj čovjeka trebalo bi biti da sačuva svoje biće čistim jer na taj način doprinosi pročišćenju čitave planete i cjelokupnog čovječanstva. Naravno, to nije nimalo lako. Izloženost previše agresivnom okruženju zahtijeva nadljudske napore kako bismo uspjeli ovladati svojim mislima, osjećajima i djelima.
Tibetanski budizam, jedna od najstarijih svjetskih religija, predstavlja neprocjenjivo blago za sve koji teže postizanju unutarnjeg mira i prosvjetljenja. Budizam je na Tibet došao iz Indije, a potom se, ovisno od učitelja koji su prenosili znanje, dijelio na razne pravce ili “linije” učenja. Postoje četiri osnovne tradicije tibetanskog budizma, i to su Nyingma, Kagyu, Sakya i Gelug. Linija Kagyu je možda najpoznatija po Milarepa, čuvenom tibetanskom magu o kojem je snimljen i film. To je tradicija koja se zasniva na usmenom prenošenju znanja i pretežno se bavi iskustvenom dimenzijom meditacije.

Upravo je Lama iz Kagyu linije, točnije iz Karma Kagyu (jedna od podvrsta unutar same Kagyu linije).U budizmu je linija učitelja veoma važna, jer se na taj način učenje u potpunosti prenosi i tako omogućuje učenicima da postignu isto ono stanje koje posjeduje i učitelj – ostvarenje prosvijetljenog uma. Buddha na sanskrtu znači “budan”, odnosno onaj koji je oslobođen zakona uzroka i posljedice (karme) i velova negativnih emocija koji nas sprečavaju da sagledamo svoju prirodu, kao i prirodu svih bića, bez razlike.

Lama Mönlamgyatso (Mönlamđaco) je sin Lame Ngawangtchötrub Rinpoche (Ngavangćodrub Rinpočea), učenog i realiziranog tibetanskog jogija i Khadra Sherabzangmo (Khadra Šerabzangmo), tibetanske jogini. Od 1989. godine živi u Ženevi i zadužen je za nekoliko centara u Švicarskoj i Francuskoj, Lama Mönlamgyatso je pojasnio proces nastajanja negativnih emocija i izložio način na koji se one mogu tretirati. “Sve vrijeme mi razmišljamo o onome što je bilo ili što će biti. Ne prestajemo razmišljati. Osnovni problem je vezivanje za pojave koje potom proizvode emocije poput bijesa, ljubomore, oholosti, škrtosti.Buddha kaže da postoji 84.000 konfliktnih emocija. One se mogu smanjivati na 6 osnovnih, koje se dalje mogu svesti na 3, a te tri se mogu svesti na jednu, osnovnu i ta jedna je neznanje. Neznanje znači da ne znamo što je naše prirodno stanje. Um ne vidi pravu prirodu, a vjeruje da je vidi. On identificira identitet iako ga nema. Njemu je potreban taj identitet, jer se bez njega osjeća izgubljeno. Čovjek je navikao na iluzije i zato nam je potrebno vrijeme da bismo se očistili. ”

Problem sa emocijama je što nam ne dopuštaju da budemo u stanju mira i smirenosti. Postoji način rada na uznemirujućim emocijama, i to je nešto što mora da se vježba. Jedan od njih je napustiti i odbaciti negativne misli ili emocije koje nam dolaze. Mnogi imaju teškoće u takvom načinu rada. Drugi način je meditirati na uznemiravajuće emocije. Tada ih nije neophodno napustiti, već ih treba promatrati. To ne znači promatrati ih očima, već treba spoznati način na koji funkcioniraju i shvatiti da one zapravo ne postoje. Uobičajeno je mišljenje da negativne emocije dolaze izvana, od nekoga, pa je zato bijes i slične emocije vrlo teško riješiti. Međutim, kada promatramo, vidimo da emocije dolaze iz naše vlastite iluzije i nepoznavanja onoga što je priroda uma. Meditiranje na uznemiravajuće emocije je kao neka vrsta sporta. Ako želite baviti bodibildingom, nije dovoljno samo zamisliti da imate mišiće. Morate dižete utege i uzimate dodatke prehrani. Isto tako i za meditaciju treba imati dosta strpljenja i vježbati svaki dan, kao i biti uz nekoga tko dobro zna što je meditacija. Sve što ste naučili vježbajući i prakticirajući meditaciju, pokazaće se u odnosu s ljudima. Odnos s drugim ljudima izaziva razne vrste emocija i od našeg ponašanja prema njima ovisi koliko smo uspješni bili u praksi meditacije. “Emocije nisu odvojene od uma. Talas nije odvojen od oceana. Ali kada znamo da se radi o valu, onda se više ne plašimo i nema problema.Da bi se ovladalo unutarnjim misaonim i emotivnim procesima, potrebno je strpljenje, istrajna praksa, ali i iskusan učitelj. U tibetanskom budizmu snažan naglasak stavljen je na učitelje, prenosioce drevnog znanja. Lama Mönlamgyatso također ističe tu potrebu, a budući da je jedan od vrlo poštovanih učitelja, iskoristili smo priliku da dobijemo odgovore na neka od pitanja koja bi mogla interesuju svakog tko poželi da krene putem “buđenja”.
Strpljenje i meditacija

Uzrok negativnih emocija je nepoznavanje uzroka. Uzrok negativnih emocija je kačenje ega i neznanje. One (negativne emocije) uzrokuju mnogo nestabilnosti i drugih poremećaja. Uzmimo, primjerice, emociju bijesa: zbog toga što mislimo da ono što nas čini Besna dolazi izvana, a ne od nas samih, mi pojačavamo tu emociju time što pokušavamo da nađemo rješenje izvana, uz uporabu nasilja i agresije.Isti je slučaj i sa drugim negativnim emocijama: željom, ljubomorom, ponosom i pohlepom. Mi mislimo da je to neka nepravda, nama učinjena, koja dolazi izvana, ali ne znamo da dolazi od nas samih. S obzirom na to da ne znamo (da je uzrok u nama), ne možemo ni da ga otklonimo. Ali, kada znamo da uzrok nije izvana, onda ih možemo umiriti, jer prepoznajemo njihovu pravu prirodu i na kraju ih više nemamo. Tada ih ne moramo otklanjati, one se otklanjaju same od sebe, ali za to je potrebno da vježbamo, kao kada vježbamo bodibilding. Nije dovoljno samo to intelektualno znati, već moramo meditiramo.

Osim meditacijom, emocije možemo kontrolirati i uz pomoć strpljenja; ipak, to nije baš tako sigurno, jer kada su emocije veoma jake, ne možemo ih kontrolirati ili zaustaviti. Strpljenje može biti dobro neko vrijeme, i ljudi mogu pomisliti kako su dobra ljudska bića, ali to ne znači da su postigli dobru meditaciju ili da su razvili mudrost, ljubav i suosjećanje. To je više kao trik pomoću kojeg možemo kontrolirati emocije neko vrijeme, ali najbolje je savladati svoj duh.Misli se pojavljuju u umu. Negativne emocije se pojavljuju i osjećamo ih u tijelu. Primjerice, kada vidimo nešto što nam se ne sviđa, ne želimo to gledati, odnosno da budemo tome izloženi. Ili kada vidimo nekog mladića ili djevojku koji nam se sviđa, imamo emociju sviđanja: tada pocrvenimo i to postaje konkretno. U svakom slučaju, možemo imati misli koje su dobre ili loše. Ono što nas uznemirava su emocije – na primjer, kada vidimo nekoga tko je ljut, našem umu postane neugodno, i mi također možemo postati ljuti, umjesto da ostanemo smireni. Emocije također mogu poremetiti naš san. Ako nas je netko povrijedio, to uznemirava naš san, jer razmišljamo o tome kako da se osvetimo ili uzvratimo.
Ako nismo prethodno pripremljeni kroz meditaciju, vrlo je teško ne reagirati. Ali možemo koristiti neka druga sredstva, recimo strpljenje. Osjećaj je nekada zaista teško zaustaviti. Ipak, netko tko je svjesniji ili ima naviku da se kontrolira, može to učiniti kroz strpljenje.Onog momenta kada imam emociju, ona se umiri. To sam postigao jer mnogo meditiram. Pojavljivanje i nestajanje emocije, njeno razlaganje, događa se u jednom istom trenutku, to je kao lift kome je istovremeno pritisnut gumb i za “gore” i za “dolje”. To je zbog toga što imam naviku meditiranja. Kada sam bio mlad, imao sam mnogo strpljenja, ali sam dosta vremena proveo meditirajući, i samim time sve je postalo lakše.Da, zaista je moguće. To je zbog toga što smo postigli ostvarenje. Dok god ga ne postignemo, to nije moguće. Kada doživite prosvjetljenje, nećete imati nijednu negativnu emociju već samo suosjećanje i mudrost. Misli su samo to – misli, nema kačenja za njih i prosuđivanja: ovo je lijepo, ovo je ružno, dobro ili loše. One ostaju samo misli, a isto se odnosi i na druge stvari.