Amajlija tet

Amajlije su njčešće rađene od zelenog bazalata, zelenog granita, vapnenca, zelenog mramora, plavog blata, paste, plavog stakla, purpura i zelenog porculana, a riječi bi se urezivala na podnožje. Ponekad je Skarabej imao ljusko lice ili glavu, ponekad su mu na leđima ucrtavane figure Raova barke, ptice Benu, “Raova duše” i Horovog oka.

Često su umjetan u zlato i imaju zlatnu prugu preko leđa, a ponekad su i cijela leđa pozlaćena, dok postolje predstavlja zlatna ploča koja može biti iu obliku srca. Kad je usvojen običaj sahranjivanja skarabeja na tijelima umrlih, ušla je u modu i navika nošenja sličnih ukrasa na živima. Njegova uporaba proširila se i na zapadnu Aziju iu mediteranske zemlje.
Amajlija kopče predstavlja ukras s Izidinog pojasa, i običnoj izrađivana od karnelijana, crvenog japisa, crvenog stakla i drugih materijala crvene boje., Ponekad i od zlata i pozlaćenih materijala. Uvjek se dovodi u vezu sa CLVII poglavljem Knjige mrtvih, koje je često ispissano po njoj a koje glasi: “Krv Izidini i snaga Izidini i Izidini riječi moći će silne biti, djelujući kao moći za zaštitu ovog velikog i božanskog bića, da ga sačuvaju od onog koji mu je nešto gnusno učinio. “

Prije nego bi kopča bila obješena pokojniku oko vrata, kako je obredno iskustvo nalagalo, moral bi se zaroniti u vodu u kojoj su bili namočeni cvjetovi anhama za vrijeme čega bi nad njom bile izgovarane riječi iz poglavlja knjige mrtvih. Amjalija bi tada pokojniku donosila zaštitu Izidini krvi i njezinih riječi moći. Druga svrha kopče bila je da se pokojniku omogući pristup svakom mjestu podzemnog svijeta, te da mu omogući da ima “jednu ruku prema nebu, a drugu prema zemlji”.

Amajlija Tet najvjerojatnije predstavlja stablo u koje je božica Izida sakrila mrto tijelo svog muža, a četiri prečke označavaju četiri strane svijeta. Postala je simbol od najvećeg religijskog značenja za Egipćane, i uspravljanje Teta u Buzirisu, koje je simboliziralo vraćanje Ozirisovog tijela u prvobitno stanje, bilo je najsvečanija ceremonija koja je slavljena u Ozirisovo ime. Dovodi se u vezu s CLV poglavljem Knjige mrtvih. “Ustani o Oziris! Ti imaš kičmu svoju, o Nepomično srce! Na postolje svoje stani, ja pred tebe vodu donosim, i prinosim ti Tet od zlata da se možeš tu radovati.”

Tet je također trebalo zaroniti u vodu u kojoj su se namakali cvjetovi anhama, a stavljen na vrat pokojnika, davo je moć da se vrati u svoje tijelo u izvorno stanje i postati Svevišnji HU – duh u podzemnom svijetu. Na kovčezima pokojnikova ruka drži kopču, a lijeva Tet; oboje su napravljeni od drveta, unatoč činjenici da obredno korisnički poglavlja nalaže da Tet bude od zlata