DA LI STE KADA POKUŠALI – Telepatija – čitanje misli

Telepatija je nekada bila rasprostranjena i uobičajena koliko i hod ili disanje, ali ju je ljudski rod uveliko izgubio uporedo s razvojem razuma, jezika i tehnologije.

Danas kada se civilizirani čovjek, zahvaljujući modernim napravama, pri komunikaciji trudi manje nego ikada, telepatija je dosegla najnižu točku i u redovitoj uporabi je samo među ljudima koji žive u prirodi. Kao i mišići koje ne pokrećemo, telepatija je, čini se, urođena sposobnost koja atrofira kad se njome ne koristimo.

Ipak, ni mi civilizirani ljudi je nismo potpuno izgubili, samo što ne umijemo da je probudimo po želji. Javlja nam se povremeno, spontano, kada smo opušteni i kad nemamo namjeru da čitamo nečije misli.

Većina nas je, na primjer, doživjela trenutak u kome pomislimo na nekoga, a ta osoba nas nazove. Po svemu sudeći telepatska sposobnost je najjača između ljudi koji se međusobno razumiju, dopadaju ili, još bolje, vole – među ljubavnim parovima, članovima obitelji i prijateljima iz djetinjstva. Zapisi o spontanim iskustvima otkrivaju da je veliki dio prijavljenih slučajeva telepatije uključivao dva elementa: razmjenu informacija između bliskih rođaka, pogotovo između majke i djece, kao i situaciju opasnu za život jedne od tih osoba. Česti su primjeri ljudi koji kažu da su u trenutku kada se njihovim najmilijima dogodila neka nezgoda intuitivno osjetili da nešto nije u redu.

Riječ telepatija dolazi od grčkoga tele (daljinski) i pathein (osjećati). Izvorno značenje telepatije je daljinsko osjećanje ili suosjećanje. O načinu na koji se između živih bića razmjenjuju podaci o tuđim mislima, osjećajima, namjerama i doživljajima možemo samo nagađati.