Vjerujte svom tijelu

Mozak izravno utječe na svaku funkciju u organizmu: krvni tlak, otkucaje srca, imunološki sustav, hormone. U vrijeme kada se pojedinačna i kolektivna svijest sve više bude kada se ljudi okreću radu na sebi, duhovnom i psihičkom rastu i razvoju, sve je više onih koji odlaze na psihoterapiju. Jedan od interesantnih a manje poznatih pravaca je tjelesna psihoterapija. Za razliku od standardne psihoterapije, ovo je holistički pristup gdje se velika pažnja posvećuje ne samo psihi već i tijelu. Koriste se tehnike disanja, pokreta, dodira, koje imaju za cilj uspostavljanje integracije tijela i psihe, što vodi psihološkom rastu i razvoju, dubljem kontaktu sa emocijama i jačanju samopouzdanja. Tjelesna psihoterapija inzistira na suštinskoj povezanosti svih psiho-tjelesnih procesa i na tome da oni podjednako doprinose funkcionalnosti ličnosti.U svijetu je veoma tražena zbog svog specifičnog pristupa koji spaja um i tijelo, ai kod nas je sve popularnija. Smatra se jednim od najdubljih psihoterapeutskih pristupa zbog kojih uspješno rješava najrazličitije vrste problema.

Prednost koju tjelesna psihoterapija ima nad ostalim vrstama psihoterapije je što se sve ostale vrste psihoterapije zadržavaju samo na priči. Psihoterapeut je uglavnom pasivan a klijent priča o problemu. Često prođe mnogo godina u toj priči pa se problem ne riješi. Nije rijetko ni da tom pričom klijent bježi od pravog problema. U tjelesnoj psihoterapiji je, međutim, drugačija situacija. I psihoterapeut i klijent su veoma aktivni i kombinacijom raznovrsnih verbalnih i tjelesnih tehnika, proces iscjeljenja ide mnogo brže.Mnogo lakše se dođe do uzroka problema jer nema bježanja u razgovor, nema beskrajnog vrtenja u krug. Naše tijelo ne laže iako um često voli da zavarava i sam sebe i druge. Zato se ovdje mapira problem u tijelu i onda se postupno radi na njemu. Prvih nekoliko seansi tjelesne psihoterapije se ne razlikuje mnogo od ostalih vrsta psihoterapije i svodi se na razgovor i upoznavanje sa klijentovim problemima i poviješću nastanka poremećaja. Međutim, onda se prelazi i na tjelesne tehnike koje su vrlo raznovrsne i mogu se raditi u sjedećem, stojećem ili ležećem položaju a podrazumijevaju, recimo, vježbe disanja, vježbe tjelesne svjesnosti ili vježbe izražavanja emocije kroz pokret ili zvuk. U vježbi sudjeluju i klijent i terapeut, odnosno terapeut klijenta vodi kroz cijeli proces i daje mu upute i podršku da bi došli do željenog cilja.

Tjelesni rad je ključan za suočavanje klijenta s realnošću jer omogućava povratak u sada i ovdje i ostavlja manje prostora za konfuziju i izbjegavanje stvarnosti. Tjelesna psihoterapija je za one koji zaista žele prevladati problem, a ne samo pričati o njemu. Ona pomaže ljudima da osvijeste zašto se ponašaju na određen način, koje emocije su u korijenu tog ponašanja i gdje su te emocije smještene u našem tijelu.Dakle, klijenti postaju svjesniji tjelesnih senzacija, načina na koji dišu, na koji se kreću ili govore i gdje imaju doživljaj emocija u tijelu. Uče na kojim mjestima u tijelu je emocija zarobljena i na koji način ta blokada izaziva problem zbog kojega su potražili pomoć.Dakle, jedan od zadataka tjelesne psihoterapije jest pomoći čovjeku da dođe do svojih suštinskih osjećaje i naučiti ih artikulira i na verbalnom i na tjelesnom nivou, umjesto da potiskivanje tih osjećaja rezultira nekom bolešću.

U suvremenim istraživanjima o ljudskom mozgu, znanstvenici apeliraju na neporecivu povezanost bolesti i uma. Mozak izravno utječe na svaku funkciju u organizmu: krvni tlak, otkucaje srca, imunološki sustav, hormone. Skoro sve bolesti nastaju na razini veze uma i tijela. U oboljenjima svakog organa krije se određena funkcija.Istraživanja su pokazala da potiskivanje emocija, povlačenje u sebe i, na kraju, depresija izravno utječu na nastanak pojedinih karcinoma. Emocionalna podloga kratkovidnosti je često uzdržavanje od plača ili strah da pustimo ljude da nam priđu. Grčenje mišića u grlu i neizražavanje nagomilanog bijesa može dovesti do oboljenja u grlu. Osoba koja ne može probaviti stres ima opasnost od čira na želucu. Povišen krvni tlak obično je posljedica potisnute agresije. Strah od svog bijesa često dovodi i do poremećaja razvoja kralježnice. Probleme s kožom obično imaju ljudi koji imaju problema u postavljanju granica u odnosu s ljudima i teško im je da ih postave na mjesto. Strah može blokirati spontano disanje, što dovodi do astme za koju se smatra da je potisnuto traženje ljubavi i zaštite, a asmatične napad zaustavljeni krik očaja u grlu.Osnovna pretpostavka tjelesne psihoterapije je da je svatko od nas kao dijete u toku odgoja treniran da ne izražava određena osjećanja koja nisu poželjna u sredini u kojoj odrastamo, bilo da je to bijes, strah ili bol ili neka druga emocija. Za muškarce je karakteristično da potiskuju osjećaje bola ili straha jer se te emocije smatraju neprikladnima, a žene obično potiskuju osjećaj bijesa. Blokiranje emocija je naročito aktualno tijekom obiteljskih problema, kriza i traumatskih događaja u djetinjstvu. Za blokiranje ovih emocija je potreban veliki napor koji uvijek podrazumijeva znatno grčenje mišića i poremećaj u disanju.U početku je ovaj napor neizražavanje lakše uočljiv dok je u odrasloj dobi ovaj fenomen sve manje vidljiv. Međutim, ova godinama nagomilavana emocionalna tenzija ne nestaje već postaje kronična mišićna tenzija ili tenzija u tijelima koja može imati za posljedicu brojne poremećaje. Tjelesna psihoterapija je utoliko efikasnija zato što pomaže i kod psiholoških problema poput depresije, tjeskobe, traume, seksualni poremećaji, kao i za najrazličitije probleme fizičke i psihosomatske prirode kao što su migrene, bolovi u kralježnici, čir, razni oblici ovisnosti.

Istraživanja o neurobiologija traumatskog iskustva nedvosmisleno ukazuju na nezamjenjivu ulogu tjelesne psihoterapije u tretmanu trauma jer emocije tijekom ovih iskustava ostaju zapisane u našem tijelu i mišićima pa samo tjelesnim psihoterapeutski tehnikama mogu biti prevaziđene. Naše tijelo uvijek pamti mnogo više nego um. Na bazi znanstvenih istraživanja, tjelesna psihoterapija se s dosadašnje margine pomiče u jednu od glavnih struja u psihoterapiji.Obimna znanstvena istraživanja, provedena diljem Amerike i cijelog svijeta, o procesiranju traume kroz somatsko iskustvo kao i procjene uspješnosti tretmana, nedvosmisleno ukazuju da se staro liječenje razgovorom, tipično za verbalne terapije, nije pokazalo vrijednim u tretmanu traume. Naprotiv, dokazano je da je kontraproduktivno: klijent bježi u razgovor sa terapeutom jer ne može podnijeti da osjeća svoje tijelo. Sve dok je terapeut sa njim u verbalnom odnosu, on se uspješno brani od unutarnjeg iskustva tijela koje jedino može donijeti razrješenje. Riječi ne mogu integrirati poremećene sheme senzacija i dionica koje čine srž traume. Tretman u stvari treba integrirati senzacije i akcije u kojima se pacijent zaglavio. “Sve dok ljudi ne osjećaju svoja tijela, mi gubimo njihovo i svoje vrijeme pokušavajući raditi psihoterapiju”.

Vrste problema kao što su anksioznost, depresija, somatske pritužbe i slično tretirane su tjelesnim psihoterapijama.Učinci tretmana su pokazali uspješnost ne samo na statističkom nego, još važnije, na kliničkom nivou značajnosti.Tjelesna psihoterapija se velikim dijelom oslanja na učenje doktora Reicha, koji je potencirao seksualnost. Koliko je važno da ispoljavamo spolnosti umjesto da je sputavamo? Da li potiskivanje vlastite seksualnosti može uzrokovati psihičke probleme?Danas u stručnim krugovima sve više ljudi uviđa da je Wilhelm Rajh ostavio veličanstveno zaveštanje čovječanstvu za nastupajući milenij. Utjecaj Wilhelma Reicha možemo sagledati na dva nivoa: širi – civilizacijski i uži – psihoterapeutski. Sve je očitije da je Raich usmjerio tijek cijele naše civilizacije u boljem pravcu u smislu stvaranja manje represivnog društva, pojašnjavanja uloge seksualnosti, razjašnjenja straha od zadovoljstva (čija spoznaja nije još uvijek sasvim zaživjela u javnosti), zasnivanja ekološke svijesti, inicijaciji velikih promjena u odgoju djece koje su vodile stvaranju humanijeg društva. Na polju psihoterapije njegov utjecaj se vidi u osmišljavanju prvih postavki tehnika psihoterapije, analizi karaktera, principu rada sa otporima, uvođenju neverbalnog kanala komunikacije. Njegove brilijantne inovacije su postale sastavni dio većine psihoterapija, iako se to često ne spominje.Raich nas stalno podsjeća da prihvaćamo život i našu spontanost. Po njemu, osnovni uzrok bolesti leži u nama samima. On tvrdi da orgazam ima funkciju da održi psihičko i fizičko zdravlje. Ali orgastička potencija za Reicha znači sposobnost za pravu, humanu ljubav u najdubljem smislu te riječi. “Ljudi koji su odgajani sa negativnim stavom prema životu i seksu stječu anksioznost prema zadovoljstvu što je fiziološki izraženo u kroničnom mišićnom grču. Ova neurotična tjeskoba prema zadovoljstvu je osnova na kojoj se reproduciraju pogledi na život koji negiraju život, koji stvaraju diktatore. To je srž straha od neovisnog i slobodnog života “.

Koliko je za čovjeka koji želi da se mijenja, razvija i raste važan holistički pristup koji istovremeno tretira i psihu i tijelo?
Charles Kelly, nasljednik Rajhovog učenja i osnivač Radix škole za tjelesnu psihoterapiju, svoj rad ne naziva psihoterapijom već ga naziva edukacijom o osjećajima i smislu života. Takvo shvaćanje je blisko holističkom pristupu u medicinu. Ljude koji mu se obraćaju za pomoć on također ne naziva pacijentima nego studentima. Dakle, on ne smatra da je riječ o bolesti kada se radi o takozvanim neurotičara, već te tegobe tumači kao zastoj u psihičkom rastu koji se odgovarajućom edukacijom može prevazići.Cilj edukacije je otvaranje kapaciteta za proživljavanje dubokih spontanih emocija (što se zove edukacija o osjećajima) i rast u sposobnosti da se živi svrhovito (što se zove edukacija o svrsi). Kelly dovodi u pitanje postojanje točke izlječenja kao mehanicistički mišljenje i skloniji je da govori u terminima kontinuiranog psihološkog rasta koji ima različite nivoe.Prije nego što započne edukaciju o osjećajima, čovjek mora odlučiti da li želi živjeti punim životom ili ne. To znači da može odabrati ili živjeti kao do tada, snižavajući razinu osjećaja da bi izbjegao bol, sa saznanjem da isti proces koji slabi bolna osjećanja, slabi i ona koja predstavljaju radost i uživanje, ili da zaista živi svoj život osjećajući i bol i radost u punoj mjeri. Ukoliko se odluči za pun život, onda se radi na ponovnom uspostavljanju sposobnosti za izražavanje blokiranih emocija kao što su radost, bol, tuga, ljubav, bijes, očaj, sreća.

AstroTarot

Vrhunski tarot majstori, vidovnjaci, i astrolozi! Zabavite se uz naš besplatni tarot i horoskop , rune i numerologija Članak slobodno podjelite sa prijateljima ili na svojim stranicama (uz navođenje izvora)