Tajna crvene boje


Ljudi gledaju na svijet kao na jedno veliko sarenilo boja. Nase oko registrira oko million različitih nijansi. Kao vrsta, cijenimo boje i pridajemo im veliki značaj. Pa ipak, malo boja nam toliko znaci koliko crvena. Dokaz da je tako leži u mnogim svjetskim jezicima, prvenstveno engleskom. Gazimo po crvenom tepihu, kriminalce hvatamo okrvavljenih ruku, crveni konac nosimo radi obrane od uroka. Stajemo na crveno svjetlo, izbjegavamo crvene haringe, i proslavljamo crveno slovo u kalendaru. Ovisno od političkih uvjerenja, bojimo se crvene ili nosimo crvenu zastavu. Kada nas obuzme bijes, kazemo da nam je crveno pred ocima.

Mnogi od ovih izraza su novijeg datuma; mozda su nekih tri stotine godina stari. Radikalna politika, na primjer, se zove crvenom nakon krvavog europskog ustanka 1848. godine, dok je crvena traka izraz iz osamnaestog stoljeća koji se odnosi na crvene trake kojima su u Velikoj Britaniji vezivani dokumenti. Pa ipak, crvena boja ima mnogo dublje korijene u ljudskoj psihi. Iako veliki broj sisara ne vidi crvenu boju, ljudsko oko vrlo osjetljivo na nju. Sklonost ka crvenoj boji nam je urođena. Mozda ovo objašnjava zašto je u gotovo svim jezicima izraz za crvenu boju stariji od bilo kojeg drugog. Prije plave, zute ili zelene, bila je crvena, boja krvi i vatre.Svijeta u mnogim zemljama, crvena je privlacila paznju i u pradavna vremena. Neandertalci su svoje mrtve posipali crvenim okerom, kao i Kromanjonci, koji su istom bojom, bogatom željezom, bojili zidove pećina. U staroj Kini crvena se smatrala sretnom bojom, simbolom blagostanja i zdravlja. Arabljani su smatrali da onoga tko nosi crveno stiti Bog. Ponekad su je smatrali i znakom prokletstva – ali, prije svega muškom bojom, simbolom zdravlja i vitalnosti. Juzno od Sahare, crvenu je nosio samo visi stalez, dok je u starom Egiptu ona bila znak opasnosti, sveta boja prevrtljivog boga Seta (u egipatskoj mitologiji bog tame i zla). Kod starih Rimljana, crveno svjetlo se izjednačavao sa svijetom vatrom. U primitivnim drustvima cesto su joj pripisivana magična svojstva, uključujući i moć da istjeruje demone, leci bolesti, i stiti od urokljivih pogleda.

U cijelom svijetu crvena predstavlja stanja i emocije ljudi: predstavlja opasnost i hrabrost, revoluciju i rat, nasilje i grijeh, pozudu i strast, pa cak i sam zivot. Nije ni cudo sto nasi pjesnici pjevaju o njoj. “Oh, moja ljubav je poput crvene, crvene ruže”, pevusi Robert Berns (skotski pjesnik, oslanjao se na bogatu tradiciju skotskog folklora) dok nas Tenison (Lord Aflred Tenison (1809-1892), engleski pjesnik romanticar) upozorava da priroda ima ” krvave zube i kandže “. “U petak sam okusila zivot”, pise Emily Dickinson ((1830-1886), najveca americka pjesnikinja) 1866. godine. “Cirkus je prosao pored nase kuce; i dalje mi je crvenopred ocima.”

Jedno je, međutim, pripisati stanovita značenja crvenoj boji, a nesto sasvim drugo stvoriti je. Tisućama godina umjetnici su pokusavali proizvesti vatreno crvenu ili duboko crvenu koje su viđali u prirodi. Najbolje sto su mogli dobiti je bila oker crvena, kakvu su pravili Kromanjonci, mesajuæi je sa narančastom i braon bojom.Nesto prije V v.p.n.e. slikari u Aziji su otkrili da daleko bolja boja moze da se dobije iz minerala cinabarita (najvazniji mineralzzive, prirodni sulfid zive, svjetlo crven ili tamno crven) ili merkurisulfida (spoj zive; crveni merkurisulfid, skrletno crvene ljuskice, otrovan, koristi se kao bojena materija ), spojeve koje je poznato i pod nazivom vermilion (cinober, ruzicasta boja), i iz minij (olovni oksid, crvena bojena materija). Cinabarit se u Kini koristio za isticanje teksta na svicima; i kasnije u Pompeji u fresko slikarstvu, ali je imao nekoliko nedostataka: bio je skup, otrovan, i imao je nezeljenu osobinu da crni na svjetlosti. Pa opet, kako je to bila najbolja crvena boja koja je mogla da se nadje, cinabarit se upotrebljavao i velicao vise od tisuću godina.Ukoliko su umjetnici imali problema da nadju postojanu i jaku crvenu, Bojadžija su bile suočene s još većim problemom: njihova crvena boja je morala izdrzi sunce, znoj i brojna pranja. Kako ni oker ni cinabarit nisu davali zadovoljavajucu crvenu, Bojadžija su morale je potraze negdje drugdje. Njihova je potraga nalikovala alhemicarevoj: poklonici tajnovite umjetnosti su pokusavali da osnovnu materiju – lisce, koru drveta, krv, zemlju, cak i kravlju balegu – pretvore u zlatni rudnik prelijepe crvene boje.Za razliku od alhemicara, Bojadžija su imale uspjeha – ali djelomicnog. Iako su naucili kako iz biljaka na jeftin način dobiju crvenkastosmeđe i narandžastocrveni, dobivanje prave crvene boje je bio daleko veci izazov. Prije pronalaska umjetnih boja u devetnaestom stoljeću, mogla je dobiti jedino iz egzoticnih supstanci i tajnim tehnikama kojima je samo nekoliko Bojadzija ovladalo.

Nedostizna, skupa i mocan simbol, crvena odjeća je postala dostupna samo bogatasima i plemicima. Kraljevi su nosili crveno, kao i kardinali. U Perziji je samo sah nosio crveno, dok je u starom Rimu postala simbol moći: najuticajniji ljudi u gradu su sebe nazivali coccinati: oni koji nose crveno.Stoga nije za čuditi da je velika vijest bila ta da su spanski konkvistadori 1519. godine otkrili kako Asteci prodaju izvanrednu bojenu materiju na velikoj pijaci u Meksiku. Nazvavsi je grana cochinilla, ili kosenila, konkvistadori su je dopremili u Europu, gdje je proizvedena najsvjetlija, najjača crvena boja koju je Stari svijet ikada vidio. Prema riječima istaknutog hemicara Roberta Boylea, kosenila je davala “savrsenu crvenu boju”. Izvrsni Bojadzija je otisao jedan korak dalje i nazvao je “najboljom i nalepsu bojom na svijetu”. Kosenila je postala najvaznija bojena materija u Europi, a Španjolska se obogatila prodajuci je Bojadžija sirom svijeta.

Sto se Europe tice, jedini problem vezan za kosenilu je bio taj sto su Spanci kontrolirali njezinu nabavu. Zaista, Spanci su tako ljubomorno čuvali monopol nad kosenilom, da je cak i njena sama priroda ostala nepoznanica. Je li kosenila bila zivotinja, biljka ili mineral? Najbolji umovi Europe su vise od dvije stotine godina raspravljali na datu temu.
Nekolicina je, medjutim, opovrgavala znacaj bojene tvari. U vrijeme kada je tekstil bio glavni izvor bogatstva, kosenila je bila vazna za posao. Odlucne da stanu na put Spaniji i njenom monopolu, druge su zemlje okrenule spijunazi i gusarenja. U Engleskoj, Nizozemskoj, i Francuskoj, potraga za kosenilom je dobila drzavni znacaj. Kraljevi, trgovci, ucenjaci, gusari, i spijuni – svi su krenuli u lov za najpoželjnije bojom u Europi.Prica o ovoj ludoj utrci za kosenilom je prozor u drugi svijet – svijet u kojem je crvena bila rijetka i skupa, izvor bogatstva i moći za one koji su znali njezinu tajnu. Da bi je se domogli, ljudi su potapali brodove, postajali spijuni, prkosili smrti.

AstroTarot

Vrhunski tarot majstori, vidovnjaci, i astrolozi! Zabavite se uz naš besplatni tarot i horoskop , rune i numerologija Članak slobodno podjelite sa prijateljima ili na svojim stranicama (uz navođenje izvora)