Pomračenje Mjeseca

Pomračenje Mjeseca nije tako spektakularna pojava kao pomračenje Sunca, i tek posljednjih godina se počela popularizirati. Ipak svako pomračenje je nesvakidašnji doživljaj i može vam pružiti svojevrsni ugođaj.

Regresija čvorova

Čvorovi Mjeseca se kreću u ravnini ekliptike. Mjesec se pomrači kada uđe u Zemljinu sjenu. Ova senka ima konusni oblik pošto je Sunce mnogo veće od Zemlje. Duga je u prosjeku 1.367.650 kilometara, a na srednjoj udaljenosti Mjeseca od Zemlje ima promjer od oko 9170 kilometara, što iznosi približno 1 ° 24 ‘. U sjenu Mjesec ulazi samo u vrijeme uštapa, ali ne uvijek. Najčešće on prolazi iznad ili ispod sjene pošto njegova staza ne leži u ravnini ekliptike. Da bi dakle došlo do pomračenja, nepohodno je da u vrijeme uštapa Mjesec dospije blizu ravni ekliptike tj.. blizu svog čvora. Li vrijeme uštapa Mjesec u čvoru to znači da se čvor nalazi u sjeni i da sa Zemljom i Suncem leži u istoj pravoj [drakonskii mjesec]. Ali pošto je senka široka Mjesec će moći ući u nju čak i kad nije u svom čvoru. Polumjer sjene iznosi oko 42 ‘, a polumjer Mjeseca (prividni) je oko 15’. To znači da Mjesec ulazi u sjenu čim udaljenost između centra sjene i centra Mjeseca postane menje od 57 ‘, a to je opet moguće samo ako je dati čvor od centra sjene udaljen manje od 11 °, sa jedne ili druge njezine strane.To znači da zona pomračenja iznosi oko 22 °, a pošto se sjena kreće brzinom od oko 1 ° na dan (jer Zemlja 360 ° načini za 365 dana) izlazi da će senka prolaziti kroz ovu zonu oko 22 dana. U tom periodu može Mjesec ući u fazu uštapa najviše jedanput (sinodički mjesec traje 29,5 dana). Znači, ako dođje do uštapa biće jedno pomračenje dok za drugo nema vremena. Sljedeća mogućnost nastanka pomračenja desiće se kroz pola godine, ali do pomračenja ni tada ne mora doći. Zapravo ima godina bez i jednog pomračenja Mjeseca, ali se zato zna dogoditi da ih bude i tri u tekućoj godini. Tada se prvo pomračenje dogodi početkom godine kod jednog čvora, drugo šest sinodičkih mjeseci kasnije kod drugog čvora, a treće 12 sinodičkih mjeseci nakon prvog pomračenja opet kod prvog čvora.

Tijek pomračenja

Pomrčina počinje ulaskom Mjeseca u Zemljinu polusjenu. Naime, oko Zemljine sjene prostire se raspršujući krnji konus polusjenu koja se golim okom gotovo i ne primjećuje. Ako je odnosni čvor od centra sjene udaljen više od 11 ° sve se time završava, jer Mjesec prolazi ispod ili iznad sjene. Mi međutim ne razmatramo taj slučaj. Dalje, iz polusjenu Mjesec ulazi u sjenu (M3) i to svojim lijevim krajem, okrenutim ka istoku (tijek pomračenja promatramo sa sjeverne polulopte Zemlje). Tada se na Mjesecu opaža senka Zemlje koja sve više raste, a Mjesec dobiva izgled srpa. Terminator pomračenja je luk kruga sjene i razlikuje se od terminatora Mesečvih faza koji ima izgled poluelipse čija je velika osa jednaka promjeru Mjeseca.Mjesec ne mora sasvim zaroniti u sjenu što zavisi od položaja cvora. Ukoliko to nije slučaj Mjesec sve više tone u sjenu. Potpuno pomračenje počinje kada senka dodirne desni kraj Mjesečevog diska (onaj kraj koji je okrenut zapadu).Ukoliko se faza uštapa potpuno poklopi sa Mjesečevim prolaskom kroz čvor (tada je čvor u središtu sjene) pomračenje je najduže. Promjer sjene u koju ulazi Mjesec je vise od 2,5 puta veći od promjera Mjeseca i Mjesec kroz nju prolazi (ako ide kroz njen centar) najvise 1 sat i 44 minuta, što je i najduže moguće pomračenje. Poptuno pomračenje Mjeseca traje preko pet sati.

Pojave

Za razliku od pomrčine Sunca pomračenje Mjeseca se vidi iz svih krajeva noćne strane Zemlje, pa su zato za jedno isto mjesto ova pomračenja češća nego pomrčine Sunca.

Ima jedna pojava koja pomračenju Mjeseca daje posebnu čar. Naime i pri totalnom pomračenju nešto Sunčeve svjetlosti ipak pada na Mjesec. To su zraci koji se prolaskom kroz gornje slojeve atmosfere našeg planeta prelamaju te jače ili slabije razbijaju sjenu koja pokriva Mjesec. Godine 1848. 19. ožujka desilo se jedno toliko svjetlo pomračenje da se vjerovalo kako do pomrčine nije ni došlo. Opet 10. lipnja 1816. za vrijeme pomračenja Mjesec se golim okom uopće nije mogao vidjeti jer je sjena bila vrlo tamna.

Ali ima nešto još interesantnije od ovoga. Kada svjetlost Sunca uđe u atmosferu ona se tu rasipa o čestice atmosfere i skreće u stranu u odnosu na prvobitni pravac prostiranja. Ali svjetlost kraćih valnih duljina, a to je plavi kraj spektra, skreće više no svjetlost dužih talasnih dužina (crveni kraj spektra). Zbog toga plavi i njima susjedni zrake spektra ostaju u atmosferi (zato je nebo plavo), a crveni (i susjedni) zrake ulaze u Zemljinu sjenu te osvjetljavaju Mjesec.

Rezultat ovoga su tamni bakreno-crveni preljevi Mjesečevih pomračenja. Kada dakle promatrate Pomračnje našeg satelita uživajte u lijepim nijansama sjenila – one inače nemaju nikakve veze sa crvenim krilima “ala i aždaja” [iz narodnih predanja].

Izgled i nijansa Zemljine sjene na Mjesecu i njihova promjena tijekom pomračenja ovise o sastavu atmosfere, ali i od Sunčevih aktivnosti.Primijećeno je da je tijekom dvije godine nakon minimalne aktivnosti sunca ova senka najtamnija, a da u razdoblju od 3 do 4 godine pred sljedeći minimum aktivnosti Sunca, ona dobiva intenzivno crvenkast ili narandžast preljev. Tijekom maksimalne aktivnosti Sunca, međutim, ne opaža se jasna promjena u svjetlini sjene.Jasno je da Mjesečeva pomračenja, zbog svega naprijed spomenutog, pružaju astronomima lijepu priliku za izučavanje gornjih slojeva naše atmosfere.Francuski astronom A. Danjon je predložio sljedeću skalu za ocjenu sjaja i boje pomračenja:

Stupanj Opis

0 Pomračenje je veoma tamno, usred pomrčine Mjesec je skoro neprimjetan.
1 Pomračenje je tamno-sivo, detalji Mjesečeve površine se s naporom uočavaju.2 Pomračenje je tamno crvenog ili riđeg preljeva, u sred pomračenja centar izgleda tamniji.
3 Nijansa sjene je cigla crvena, okružena sivo-žutim rubom.
4 Pomračenje ima bakreno-crvenu nijansu, vrlo jarko, razlikuju se osnovni detalji površine, senka okružena svijetlo-plavim rubom.

U svakom pojedinom slučaju boja pomračenog diska može imati svoje posebni značajke što ovisi od stanja atmosfere u kojoj se Sunčeve zrake prelamaju (oblačnost, prozračnost itd..).

U brojkama …

Tijekom jedne godine moraju se dogoditi najmanje dva pomračenja i to oba Sunčeva. Najčešće se javljaju dva Sunčeva i dva Mjesečeva pomračenja. Najveći broj pomračenje je sedam: tri Mjesečeva i četiri Sunčeva ili dva Mjesečeva i pet Sunčevih. Najveći broj Sunčevih pomračenja je pet, a Mjesečevih tri. Međutim u jednu godinu na može smjestiti sva ta pomračenja tj.. ukupno osam jer poslije petog pomračenja sunca nema vremena za treće Mjesečevo (potrebno je 14,5 dana da Mjesec iz faze Mladog prijeđe u Pun), odnosno poslije trećeg Mjesečevog pomračenja nema vremena za peto Sunčevo. Znači najveći broj ukupnih pomračenja za jednu godinu je 7.Pomrčina Sunca i Mjeseca, ovise od perioda prolaska Mjeseca kroz svoje faze (sinodički mjesec), od prerioda Mjesečevog prolaska kroz čvor (nodički, odn. Drakonski mjesec), kao i od perioda prolaska Sunca kroz odgovarajući čvor Mjesečeve staze (eklipsna, odn. Drakonska godina). Još su stari Kaldejci utvrdili da se razdoblja od 223 sinodički mjeseca 0,242 nodička mjeseca i 19 eklipsnih godina gotovo sasvim podudaraju. Svaki ovaj period ima 6585 dana i nešto sati (6.585,321124 dana), tj.. 18 godina i 11,3 dana *. Ovaj period nazvali su Saros ciklus, a on je značajan iz praktičnih razloga, jer se nakon njega Sunce i Mjesec postavljaju ponovno u gotovo iste pozicije te se pomračenja u jednom periodu Saros ponavljaju istog datuma u narednom Saros ciklusu.

Ova podudarnost traje nešto više od 1000 godina, nakon čega, zbog malog odstupanja u svakom Saros ciklusu, počinje novi ciklus pomračenja.

AstroTarot

Vrhunski tarot majstori, vidovnjaci, i astrolozi! Zabavite se uz naš besplatni tarot i horoskop , rune i numerologija Članak slobodno podjelite sa prijateljima ili na svojim stranicama (uz navođenje izvora)