Kletve ubijaju!

Kletve

Tradicija kletvi postoji vjerojatno u svim (ne) kulturama svijeta. I kod nas se odavno “primila”. Kletve su kao što znamo prije dvije godine stigle i u Skupštinu, kada se za govornicom orilo: “Proklet mu bio rod i porod”, “Neka mu se sjeme zatre, neka ga sunce nikad ne ogrije, neka ga stigne božja kazna” i sl.. Kako je vrijeme pokazalo, oni na koje je ciljano  i dalje su živi i zdravi. U čemu je “štos”? Kako to da kletve u nekim slučajevima djeluju a u drugim nemaju utjecaja? Reklo bi se da je stvar u tome što oni na koje je bačena kletva jednostavno ne vjeruju u njen učinak. A kada bi povjerovali, loše bi im se pisalo. Ovo nije prazna priča već dokumentirana ozbiljnim znanstvenim istraživanjima baziranim na proučavanju ne magije, već biologije..

VEŠTICA I MLINAR

Kroz povijest poznati su slučajevi “uspjelih” kletvi. Da ne idemo dalje u prošlost, zabilježen je “boj” iz 1576, kada su se u bavarskom gradiću Loru na Majni sukobili vještica Margret Šerčen i mlinar Stofel Zigler: “Ti si ponosni mlinar, ali ja ću uskoro mljeti tvoje šape i bićeš gotov “- upozoravala je Margret. Kako tvrdi istraživač sa Oksfordskog sveučilišta Robin Briggs, specijaliziran za povijest religije i vještičarenja, Zigler se istog trenutka srušio i umro. Također, Brigs citira riječi francuske vještice Manžat Ljanar, s početka 17. stoljeća: “Kada (vještice) stvarno mrze nekoga, učine da taj dugo pati, i ako ga ne mrze previše, daće mu brzu smrt”. A 1587. portugalski istraživač i prirodoslovac Gabriel Soares de Souza izvještava da članovi jednog brazilskog plemena mogu umrijeti od straha kada ih prokune vrač. Stoljećima kasnije, Artur Leonard opisuje u svojoj knjizi iz 1906. The Lower Niger and its Tribes da je u Nigeriji video “više od jednog prekaljenog ratnika kako umire, jer vjeruje da je začaran.” Još jedan primjer poznat u literaturi jest slučaj Maorke koja je sredinom 19. stoljeća slučajno pojela voće ubrano sa mjesta koje je proglašeno tabuom (tapu). Kada je, poslije podne istog dana, shvatila da je prekršila tapu, tvrdila je da će je poglavicinu duh ubiti. Umrla je u podne sljedećeg dana. Također, u tekstu objavljenom 1942, eksperimentalni psiholog s Harvarda, Walter Cannon, navodi da su maorski tabui toliko moćni da jak, mlad muškarac može umrijeti istog dana kada prekrši tapu: “Žrtve umiru … dok njihova snaga ističe kao voda “- komentira. Iako je poznato da, tu i tamo, vračevi ponekad “pomognu” kletvi tako što dodaju i odgovarajuću dozu otrova, sasvim je dovoljno slučajeva u kojima je kletva sve “odradila” sama.

SVE JE U UMU?

U nekim dijelovima svijeta, korištenje ovih fatalnih moći i dalje je prilično uobičajeno. Od 1969. do 1980. psihijatar Hari Istvil liječio je 39 Aboridžina u Ist Arnhemu, (udaljenoj oblasti sjeverne Australije, a pacijenti su patili od stanja zvanog “strah izazvan čarobnjaštvom” (sorcery induced fear). Drugim riječima – kletva je navela Aboridžane živjeti u stanju akutnog užasa. Istvil je čak došao do zaključka da je “stanje rastućeg straha” – treći najuobičajeniji psihitrijski sindrom među njegovim aboridžinskim pacijentima. U trećini slučajeva, iznenadna smrt bliskih članova obitelji doprinijela je strahu od eventualnih kletvi koje baca lokalni vrač. Drugi “okidači”, kako je naveo Istvil, uključivali su nesvjesno skrnavljenje ceremonijalnog zemljišta (što podsjeća na spomenuti slučaj Maorke), ubojstva tijekom međuplemenske borbe i – pogreške koje je počinio pacijentov otac tijekom rituala.Kulturološki i sociološki gledano, kako objašnjava Kenon Istvilovo iskustvo, ponašanje žrtve ukazuje da ona jednostavno vjeruje je ukleta. “Doživljaju” se najčešće priključuje i obitelj, koja prekida socijalne kontakte sa onim na koga su bačene čini. Također, dešava se i da se žrtvi reducira pristip vodi, koja je u tom području vrijedan, ali i oskudan resurs, a rođaci aktivno rade na tome da žrtvu ubijede da nema potrebe da pije i jede, jer je ionako već “na drugoj strani” .Naravno, nisu kletve “rezervirane” samo za malobrojna preostala primitivna plemena. Ne tako davno 0,1968, u jednom francuskom selu, žena koja je sumnjala da je napadnuta magijom, postala je fokus kontra-rituala koje su izvodili članovi njenog mjesta. Narednog jutra osumnjičena vještica (piše Brigs), koja je znala za komšijske aktivnosti, završila je u bolnici. U beskraj je liječnicima ponavljala jednu rečenicu: “Ja se bojim”. Bila je previše preplašena da bi mogla jesti i umrla je sedam mjeseci kasnije …

NEUBLAŽENI STRAH

Kako se ovo može objasniti sa znanstvenog gledišta? Prema medicinskom istraživaču dr. Joseph Kampini Bakota sa Sveučilišta Ohio, kod većine onih koji su pogođeni vudu magijom javlja se mučnina, povraćanje, proljev, promjene u ukusu, neobjašnjivi gubitak težine, halucinacije …. Neke žrtve žale se da životinje žive u njihovom tijelu ili da mile ispod kože, dok drugi imaju nagon da hodaju na sve četiri i čuju čudne glasove ili – pate od grčeva, slabosti, paralize i intenzivnog znojenja. I Istvil pominje da njegovi Aboridžini pate od intenzivne uzrujanosti, vidljivog nemira i obilnog preznojavanja, a noću ne spavaju, već osluškuju čudne zvukove koji se čuju u blizini kolibe.Ovi simptomi obilježja su stanja “bori se ili bježi”. Naime, kada se suočavamo sa nečim potencijalno opasnim, naša tijela se pripremaju da se suprotstave opasnosti ili – da pobjegnu što brže moguće. Tako razinu glukoze i masti u organizmu raste, da bi mišići bili opskrbljeni potrebnom energijom. Krv se slijeva iz glave u druge dijelove tijela (što dovodi do bljedila), a srce lupa jako i ubrzano. I dah postaje ubrzan, zjenice se šire i obliva vas hladan znoj. Promjene dolaze i do organa za varenje što, logično – dovodi do mučnine i proljeva.Stanje “bori se ili bježi” priroda je osmislila radi očuvanja naših života, međutim, ako strah pređe u kroničan, priča je – sasvim drugačija. Predugo ostajanje u ovom stanju troši naše mentalne, fizičke i emocionalne rezerve, što dovodi do isrpljenosti kao predispozicije za bolest i smrt. Kod ljudi sa bazičnim zdravstvenim problemima (srce, bubrezi ili pluća), aktivnost simpatičkog živčanog sustava može biti dovoljna da ubije, tako što dovodi do srčanog udara.S druge strane, kod zdravih ljudi, komentira američki biolog i psiholog Donald Mors, može doći do smrti kada je stres tako veliki da ubrza smjenjivanje simpatički i parasimpatički živčane aktivnosti. Ovi dijelovi živčanog sustava ispunjavaju različite funkcije, oni su biološki jin i jang. Recimo, simpatički djelovanje ubrzava puls, dok ga parasimaptičko usporava, a balans između dva djelovanja veoma je bitan (eto razloga zašto ne možemo spavati kada smo pod stresom – ili ako živimo s kletvom). Mnoge tehnike samopomoći kod stresa – poput biofidbek, meditacija i joga – rade djelomično na rastu parasimpatički aktivnosti, tako rebalansirajući vaš živčani sustav.
Mors objašnjava da kod stanja “bori se ili bježi” dominira simpatički odgovor (srčani ritam, ritam disanja i krvi tlak rastu). Međutim, kada osoba vjeruje da je situacija beznadežna, parasimpatički odgovor proizvodi zamjetno usporavanje rada srca, a to može dovesti do abnormalnog srčanog ritma i opasno niskog krvnog tlaka. Sve ovo iscrpljuje srce i mozak (zbog manjka kisika i hranjivih tvari) što može rezultirati i – smrću.

I STRES UBIJA

Slični biološki procesi vjerojatno su u osnovi i drugih neobjašnjenih smrti. Neki od američkih vojnika koji su umrli prilikom iskrcavanja u Normandiju (konkretno – na Omaha Beach) imali su samo površinske rane – podsjeća Mors, smatrajući da oni “vjerojatno umrli od straha”. Poznato je i da poslije potresa spasioci nalaze leševe bez znakova ozljeda. A Kenon podsjeća i na slučaj čovjeka koji je tijekom Prvog svjetskog rata zatrpan u podrumu nakon eksplozije bombe: preminuo je od posljedica šoka nakon 48 sati a – autopsijom nije pronađena nijedna ozljeda.
U Španjolskom građanskom ratu (1936-1939) liječnici su su se susreli sa stanjem nazvanim “zloćudna anksioznost”, koje karakterizira rastući puls (više od 120) i disanje oko tri puta brže od normalnog (što pokazuje na povišenu aktivnost simpatičkog živčanog sustava). Većina pacijenata patila je i od nedostatka hrane i vode i umarali bi za tri ili četiri dana. Autopsije većinom nisu pokazale nikakve ozljede ili ozbiljnije bolesti. “Kombinacija nedostatka hrane i vode, anksioznost, veoma ubrzan puls i disanje, udruženi s učinkom šoka, imaju trajne učinke, što se vrlo dobro uklapa sa fatalnim uvjetima kakvi postoje u primitivnim plemenima” – piše Cannon.
Ipak, ima nade! Isti autor opisuje kako aboridžinski vrač izvodi ceremoniju tijekom koje “uklanja” manji objekt (kost, šljunak, štapić ….) iz tijela pacijenta, tvrdeći da je na taj način otklonio magijom izazvanu bolest. “Žrtva, do tog trenutka na putu ka smrti, diže glavu i gleda u čuđenju u predmet. Zatim traži vodu i brzo se oporavlja “- navodi.
Placebo ili ne – stvar funkcionira … I, eto rješenja: ako u kletvu ne vjerujete – ne može vam ništa. A i ako povjerujete, nađite nekoga da vas “razmađija” ili makar – da vas uvjeri da su čini skinute …

AstroTarot

Vrhunski tarot majstori, vidovnjaci, i astrolozi! Zabavite se uz naš besplatni tarot i horoskop , rune i numerologija Članak slobodno podjelite sa prijateljima ili na svojim stranicama (uz navođenje izvora)